Silimarin, ekstrakt ploda biljke Silybum marianum ili sikavice stoljećima se koristi za liječenje bolesti jetre.
Predklinički podaci pokazuju da silimarin može smanjiti oksidativni stres i posljedičnu citotoksičnost, čime štiti intaktne hepatocite ili stanice koje još nisu nepovratno oštećene. Silimarin djeluje kao hvatač slobodnih radikala i modulira enzime povezane s razvojem staničnih oštećenja, fibrozom i cirozom. Ovi hepatoprotektivni učinci uočeni su u kliničkim studijama u bolesnika s alkoholnom ili nealkoholnom masnom bolesti jetre, uključujući bolesnike s cirozom. Silimarin ima antioksidativni, antiiflamatorni i antifibrotički učinak.
Antioksidativni učinak silimarin ostvaruje putem različitih mehanizama: hvatač je slobodnih radikala kisika koji se stvaraju pri oksidativnom stresu; pojačava stvaranje antioksidativne supstancije glutationa; stabilizira permeabilnost stanične membrane inhibicijom lipidne peroksidacije; inhibira stvaranje TNF-α, IL-12, INF-gama, IL-4 te ovim mehanizmima ostvaruje hepatoprotektivni efekt.
Kronična upala povezana je sa progresivnom jetrenom fibrozom i razvojem ciroze jetre.
Silimarin inhibira upalne medijatore poput NF-κB i upalne metabolite (PGE2 i LTB4).
Slika 1: Kemijska struktura silibinina diasteroizomera
Antifibrotički učinak silibinin je pokazao na animalnim i in vitro modelima. Silibinin inhibira čimbenike rasta odgovorne za produkciju prokolagena u aktiviranim jetrenim stelatnim stanicama.
Klinički učinak silimarina dokazan je u cirozi jetre, alkoholnoj bolesti jetre, nealkoholnoj bolesti jetre, amatoksinom-induciranom zatajenju jetre, lijekovima induciranom jetrenom oštećenju, virusnim hepatitisima.
U istraživanjima gdje su ispitanici bolovali od jetrene ciroze, liječenje silimarinom je bilo povezano sa značajnim smanjenjem mortaliteta povezanim sa bolestima jetre. Također, u bolesnika s dijabetesom i alkoholnom cirozom, silimarin je poboljšao glikemijske parametre. Bolesnici s oštećenjem jetre uzrokovanim lijekovima također su uspješno liječeni silimarinom. Silimarin se općenito vrlo dobro podnosi, s niskom incidencom nuspojava i bez prijavljenih ozbiljnih nuspojava ili smrti povezanih s liječenjem u kliničkim ispitivanjima.
Meta-analiza o učinkovitosti silimarina kod bolesnika sa nealkoholnom masnom bolesti jetre pokazala je učinkovitost silimarina u statistički značajnoj redukciji serumskih vrijednosti transaminaza između ispitne i kontrolne skupine (placebo), neovisno o gubitku tjelesne mase.
Za maksimalan benefit silimarina, liječenje ovim lijekom bi trebalo započeti što prije kod bolesnika s masnom bolesti jetre i kod akutnog zatajenja jetre, kada je regenerativni potencijal jetre još uvijek visok i kada uklanjanje oksidativnog stresa kao uzroka citotoksičnosti može postići najbolje rezultate. Terapijska širina lijeka je široka, a interakcija sa drugim lijekovima je minimalna.
Piše: Prim. dr. sc. Ivana Jukić, dr. med., spec. interne medicine, uži spec. gastroenterolog hepatolog